POVIJEST AC MILANA

AC Milan je osnovan 1899.g. kao Milanski kriket i nogometni klub od strane engleza Alfreda Edwardsa i Herberta Kilpina. U čast svojih početaka, klub zadržava engleski izgovor imena grada, umjesto promjene u talijanski Milano.


Samo 17 mjeseci nakon osnutka, 5.5.1901. osvajaju svoj prvi naslov u utakmici protiv Genove, te ponavljaju taj uspjeh 1906. i 1907., ali raskol je na pomolu - 1908. - talijanski i švicarski članovi napuštaju klub i osnivaju novi klub i ljutog gradskog rivala u kasnijim godinama (Internazionale).

U slijedećim godinama AC Milan ne uspijeva sa novom momčadi ponoviti uspjehe prvih devet godina postojanja. Tek 1915. uspijevaju doći do finala, ali zbog početka rata nikada se ne završava to prvenstvo. Za vrijeme cijelog Prvog svjetskog rata igraju se regionalne lige, da bi se 1929.g. osnovala nova talijanska liga u kojoj ima mjesta i za Milan.

Nakon Drugog svjetskog rata Rossonerima se priključuju švedski igrači: Gunnar Gren, Gunnar Nordahl i Nils Liedholm, te im se odmah vraća stari pobjednički način igre. Kada im još dolaze i južnoamerikanci Juan Schiaffino i Jose Altafini, njihova dominacija u talijanskoj ligi se još više pojačava. Prvih 20 godina nakon rata Milan je bio samo jednom ispod trećeg mjesta na tablici, osvojio je 5 naslova prvaka Italije, te započinje svoj pohod na Europu.

Iako su ispali dva puta od Reala (1956. u polufinalu, te 1958. u finalu Kupa Prvaka), uspjelo im je po prvi put osvojiti najprestižniji pokal u finalu protiv Benfice 22.5.1963. - bilo je 2:1 za Milan. Napadač Gianni Rivera postaje zaštitni znak kluba i vodi ih iz jednog uspjeha u drugi, i to skoro puna dva desetljeća.

I onda nagli prekid - 1980.g. Milan (zajedno sa Lazijom) biva izbačen iz Prve lige zbog ilegalnih poslova dogovaranja utakmica, te ih Talijanski nogometni savez šalje u drugu ligu. Iako uspijevaju se vratiti u prvoligaško društvo odmah te sezone, oporavak kluba je bio vrlo spor, sve do sredine '80-tih kada ih kupuje medijski magnat Silvio Berlusconi (1986.g).

Berlusconi angažira trenera Arrigo Sacchija, baca velike sume novca pod noge nizozemskih reprezentativaca Ruuda Gullita, Marca van Bastena i Franka Rijkaarda, te se uz njih razvija nova generacija talijanskih reprezentativaca: Paolo Maldini, Roberto Donadoni, te posebno Franco Baresi, čineći savršen stroj za mljevenje protivnika. Godine 1988. osvajaju svoj 11 naslov u Italiji, godinu poslije su već na tronu Europe i svijeta, osvojivši sve što se moglo osvojiti: Kup Prvaka, Superkup, te Interkontinentalni kup.

Pod trenerom Fabiom Capellom započinju iznimno uspješne '90-te. Dolaze Zvonimir Boban i

Ubrzo nakon toga van Basten se rano povlači iz nogometa zbog teške ozljede koljena, Baresi dolazi u godine, a unatočc igračima poput Roberta Baggia i Georga Weaha, moraju se pomiriti sa neočekivanim porazima u Europi.

1997. i 1998. udaljuju se od vrhunaca slave, završavaju prvenstva ne baš blizu vrhu, Capello se vraća nakratko, ali ga mijenja Alberto Zaccheroni, koji vodi klub do novog naslova 1999. Kupuju mladog napadača Andreja Ševčenka, treneri dolaze i odlaze, a 2003. na klupu dolazi Carlo Ancelotti koji dovodi Milan do šestog naslova Prvaka Europe (jedanaesterci protiv Juventusa), te do još jednog finala 2005. gdje gube (nakon velike prednosti od 3:0 na poluvremenu) od Liverpoola.

Nastupaju u crveno-crnim prugastim majicama i crnim dresovima, što im daje nadimak Rossoneri. Spadaju u jedan od najuspješnijih klubova na svijetu, osvojivši čak 6 naslova prvaka Europe (drugi na vječnoj listi odmah iza Reala), prvaci Italije su bili 17 puta (samo je Juventus osvojio više scudetta), te kup Italije 5 puta. Spadaju u jedan od klubova sa najviše navijača.

Povijesno gledajući, AC Milan je bio podržan od strane radničke klase i sindikalaca, dok su Interovi navijači viši slojevi društva. Međutim, posljednjih godina sve se mijenja, pošto je Milan prešao u vlasništvo medijskog magnata i bivšeg premijera talijanske vlade Silvia Berlusconija, dok je Inter u vlasništvu naftaša Massima Morattija.

Stadion na kojem Milan igra svoje utakmice je Stadio Giuseppe Meazza, također poznat među milanovim navijačima i kao San Siro jer je Meazza igrao i za omraženi Inter (inače stadion se nalazi u dijelu grada koji se zove San Siro). Prije se stadion jednostavno i zvao San Siro, ali novo ime je usvojeno 1980.g. nakon smrti Giuseppe Meazze. Meazza je bio iznimno slavan igrač Internazionale-a u 30-tim, a igrao je i u AC Milanu kraće vrijeme. Kao igrač osvojio je dva naslova Prvaka svijeta sa Italijom (1934. i 1938.) te, pored Giovanni Ferrarija, ostaje jedan od samo dva igrača Talijana koji su osvojili dva naslova svjetskog prvaka. Kapacitet stadiona je 85,700 posjetioca i dom je i Milanu i Interu.